Ain’t no hood like motherhood

Danas vam pričamo jednu posebnu priču, priču za Majčin dan. A’marie i Lili.

Vizualan sam tip i osjećam ljude kroz njihova djela. Zato me toliko i razveselila ova priča s A’marie, vidim ljubav i uloženo znanje u svaki šav, volan, mašnu i detalj. Tako ja maštam o novim interijerima i tako bojim zidove.

Senja nas pažljivo prati iza objektiva. Svaka priča svoju priču, ali danas priču pričamo zajedno. Za sve žene koje su postale mame, ili će tek postati. Za njihova lijepa tijela koja proživljavaju toliko transformacija, one hrane i odgajaju djecu u svojim krilima.

Emocije čitam s fotografija, pa i sama se bolje izražavam kroz sliku, nego li tekst. Potruditi ću se opisati vlastite emocije od trenutka kad sam postala mama najbolje što mogu, i pokazati što je važno njegovati da bi se osjećali dobro. Te male stvari. Koje ipak nisu tako male.

Od kada sam postala mama moj životni fokus usmjeren je prema djeci, i sve se promijenilo i to na bolje. Svaki dan nam je kaotičan i jedva sve stižem, ali nikada nisam bila sretnija. U svom tom kaosu, a poradi radosti i ljubavi koju osjećam poželim da mogu zauvijek zaustaviti vrijeme.

Pokušavam svu tu radost i lijepi život donekle barem zaustaviti na fotografijama, kao podsjetnik na sve lijepe trenutke. Moj blog je vrsta dnevnika; fotografiram interijer i s ljubavlju ga uređujem za sebe i svoju obitelj.

Where there is love there is life. U našem stanu ima puno ljubavi. Stan nije lijep samo zbog dobre boje na zidu, nego i zbog emocija i priča koje pričaju naši zidovi. Možda nemam toliko vremena koliko bi htjela, ali mudro biram kako i na što ga trošiti.

Mama sam dva dječaka. Moje tijelo se promijenilo zbog dviju trudnoća i godina, ali baš je onakvo kakvo treba biti– perfectly imperfect. Iako, na mojim fotografijama ima najviše interijera i djece, iznimno sam fokusirana na namirnice koje jedemo, odjeću koju nosimo, tkaninu s kojom se pokrivamo dok spavamo, kozmetiku koju stavljamo na kožu. Sve to naučila sam postupno, i danas kada se okrenem i pogledam kako živimo, moram priznati da sam zadovoljna. Kvaliteta je mnogo važnija od kvantitete. Možda bi nas o tome trebali učiti u školi.

Potrudim se svaki dan pronaći nekoliko trenutaka za sebe. Ujutro volim imati dobar doručak i uz njega popiti finu kavu ili čaj, i uz jazz čitati knjigu ili omiljeni magazin. Ugodite si sitnicama: finom kremom za ruke ili lijepom haljinom. Nemojte govoriti da nemate prilike obucite ju na tenisice i izađite u šetnju.

Važno je znati dobro birati, kombinirati i paziti da odjeća koju kupujemo zapravo pazi na nas i našu kožu. Svi mi smo jako osjetljivi, a naša koža nam ništa ne zaboravlja. U trudnoći je žena posebno osjetljiva, i važno je imati ugodan i nježan materijal.

Ovaj kreativni vikend imala sam priliku nositi modele iz nove A’MARIE basic kolekcije, čije sam blagodati upoznala za vrijeme prve trudnoće. U trudnoći ženama je posebno vruće i bitno im je imati odjeću koja ih hladi i miluje. Materijali i modeli koji se koriste su izrazito funkcionalni, a ono najvažnije je da ih nosim i sada nakon trudnoće.

Osoba sam koja ne pegla, osim ako baš ne mora. Znaju proći mjeseci da nisam ništa opeglala. Nemam namjeru mijenjati vrijeme za peglom s onim provedenim s klincima. Nikada. Materijali su toliko sjajni za održavanje, nije ih potrebno peglati već objesiti mokre na vješalicu da se tako osuše. Sve izgleda uredno. Nemam riječi.

Jednom prilikom pisala sam o kreativnosti na svom blogu, i htjela bih opet ponoviti nekoliko rečenica iz jedne od mojih najdražih knjiga:

Kreativnost mijenja oblik. Jedan tren je ovakva, drugi onakva. Ona je nalik na blještav duh koji nam se svima pojavi, a opet ga je teško opisati jer se mišljenja o tome što su vidjeli u tom sjajnom bljesku ne slažu. Je li uporaba pigmenata i platna, ili komadića boje i tapeta, dokaz njezina postojanja? A što je s perom i papirom, cvjetnim rubovima vrtnih stazica, izgradnjom sveučilišta? Je, je. A lijepo izglačati ovratnik ili zakuhati revoluciju? Je. S ljubavlju dodirivati lišće biljaka, zaraditi u “onoj sjajnoj prilici”, pronaći svoj glas, ljubiti nekoga kako treba? Je. Primiti vruće tijelo novorođenčeta, odgojiti dijete do odrasle dobi, pomoći u podizanju naroda s poda? Je. Baviti se brakom kao i voćnjakom, što on i jest, tražiti psihičko zlato, nalaziti onu ljupku riječ, sašiti plavi zastor? Sve je to dio kreativna života. Sve te stvari potječu od Divlje žene, río abajo río, rijeke pod rijekom, koja neprestance utječe u naše živote. Neki kažu da se kreativni život nalazi u idejama, neki kažu da je u djelima. Čini se, u većini slučajeva, da se nalazi u jednostavnom biću. Ne radi se o majstorstvu, premda je to samo za sebe vrlo dobro. Radi se o ljubavi za nešto, o tolikoj ljubavi za nešto – bila to osoba, riječ, slika, ideja, zemlja, čovječanstvo – da s tim pretekom možemo jedino stvarati. Ne radi se o tome da želimo, to nije nikakav čin volje: jednostavno moramo.